Gavrilovićev povijesni namaz

Kratka forma s podužim trajanjem, pašteta sa svojim sastojcima sastavlja i okuplja sve generacije uživatelja i sladokusaca, ali i gladuše, koji brzo jedu i dugo pamte.

Ta se konzervirana delicija lako i brzo otvara i uglavnom kratko komentira: mljac! Kao što na jednom internetskom blogu ostaje zapisano: „Pašteta je meni uvijek mljac, a posebno Gavrilovićeva jetrena koja je dvaput mljac“!

A kad smo već na internetu, nastavimo surfati Googleom…

„Najukusnija pašteta koju sam ikad jeo, a imao sam samo šesnaest godina kad sam je prvi put probao, a i danas sa skoro šezdeset, odem u naš Dalmatino u Berlinu i kupim paštetu, ali i mesni doručak, koji je jedinstvenog ukusa, baš kao i neodoljiva pašteta“

„I onda je stigla u trgovinu velika limenka, a prodavačica je vadila kuhačom i stavila ti na papir 10 deka… Kako je samo mirisala!“

„Moj dvogodišnji sin svaku večer zaspi uz uspavanku koju sam izmislio, a koja je posvećena Gavrilovićevoj čajnoj pašteti i čajnoj kobasici: ‘Deda, deda, dedice, kad pođeš kod mene, donesi Gavrilović paštetice i čajne kobasice’ I tako svaku večer.“

„Nema ljepše stvari nego uzeti paštetu na plažu. Kad ogladniš, otvoriš je – a ona malo rastopljena… Uz to bijeli kruh, paradajz i sol.“

No tko li je uopće zaslužan za ovaj epohalan izum? Napoleon, naravno. Ili netko njemu blizak koji je imao klikere za takve novitete u konzerviranim oblizekima, ali nikad dovoljno glasan da se za nj čuje. Naime, za vrijeme svojih slavnih pohoda veliki vojskovođa malog rasta, uza svoje uglavnom uspješne vojne strategije, nikad nije zaboravljao i na vojnu logistiku, koja zna biti podjednako važna u vojnim operacijama po kojima je Napoleon bio poznat. Brinuo se da uvijek i pod najtežim uvjetima nahrani svoje vojnike, a što je ostalo zabilježeno u njegovoj slavnoj izreci kako „vojnici marširaju na trbusima“! Da bi se dobio rat, vojnici moraju biti siti, a za to je bila potrebna dobra i svježa hrana koje je, nažalost, uglavnom bilo premalo. Limenke su mu omogućavale da hrana iz dalekih zemalja do bojišnice stigne što brže i u transportu sigurnije, a što ćeš sigurnije od svježe hrane hermetički zatvorene u limenci iliti konzervi. Osim Napoleona, konzervirana je hrana spašavala i mnoge istraživače na njihovim istraživačkim pohodima, kao i iz vesterna poznate nam kauboje koji su osvajali divlji zapad.

Kako je u Prvom svjetskom ratu trebalo prehraniti ogromne vojske, poduzetni Gavrilovići u Petrinji koriste izazov i ulažu u razvoj konzervi. S intenzivnijom proizvodnjom ponovo se počinje kasnih tridesetih, kad se nad Europom počinju buditi novi i veći ratni sukobi. Među konzerviranom robom istaknuto mjesto pripada raznim vrstama šunki koje se isporučuju u limenim kutijama različitih težina. A pojavljuje se po prvi put i jetrena pašteta i to po 22 do 32 dinara za kilogram. Usporede radi, spomenimo da je istodobno kilogram najbolje Gavrilovićeve Zimske salame 42 dinara!

Tako se u cjeniku koji je vrijedio za početak rujna 1938. godine, kupci izvan Petrinje obavještavaju da se “otprema naručene robe vrši željeznicom ili poštom, postavno Petrinja”. Svaki naručitelj u svojoj narudžbi treba naznačiti zahtjev da mu se roba „dostavi poštom ili brzovoznom, odnosno sporovoznom željeznicom“. U specijalitete, predstavljene kao prvorazredne hladne nareske, ubrajane su najkvalitetnije Gavrilovićeve salame, kao Gavrilovićeva salama te Planinarska i Milanska salama. U to se vrijeme na posebno visokom mjestu nalazila potrošnja i prodaja čiste domaće svinjske masti koja se iz Petrinje izvozila u bačvama od 200, 100 i 50 kilograma te u sanducima od 25 i limenkama od 5 do 25 kilograma.

Po širokom asortimanu i vrhunskoj kvaliteti svojih nadaleko poznatih suhomesnatih proizvoda, ali i konzerviranog mesa i pašteta, Gavrilović ostaje prvak i idućih tridesetak godina pa su tako na Zagrebačkom velesajmu 1968. godine sa zlatnom medaljom nagrađene: Gavrilović salama, buđola, petrinjske kobasice, frankfurtske kobasice, Gavrilovićev goveđi gulaš i pašteta. Najveće zanimanje i pohvale doživjela je tada već legendarna Gavrilovićeva jetrena pašteta, koja po već citiranom blogu, zaslužuje ne samo mljac, nego dvaput mljac!

Prethodna priča

Gavrilović pobijedio gradonačelnika Heinzela!

Gavrilović pobijedio gradonačelnika Heinzela!

„Moj suprug Đuro je iznad svega, pokretan. Luduje za motornim vozilima…” 

Pročitaj više

Sljedeća priča

Jelica, zauvijek Gavrilovićeva Jelica

Jelica, zauvijek Gavrilovićeva Jelica

U izboru kandidatkinje za zaštitni znak Gavrilovićeve salame nije bilo dileme. Nije se tražila darovitost bilo koje vrste, glas ili korak, kako to već ide, a još manje izgled i ljepota, što je za tako glamurozni marketinški projekt obično najvažnije.

Pročitaj više