Petrinjska Zimska kao francuski konjak!

Malo se danas zna da su u stvaranju Gavrilovićeve salame isprva sudjelovali i Talijani. Članovi obitelji Cimbaro iz okolice Udina iskoristili su ponudu iz Petrinje koja se sezonski poklopila s njihovim osnovnim poslom pa su tako tri generacije te talijanske zidarske obitelji zimu provodili u malom gradiću Petrinji i pripremali razne mesne specijalitete.

Od prosinca pa do veljače proizvodile su se šunke, hrptenice, zavratnjaci i pleća, a od kobasica se posebno isticala salama za čiji je osobiti okus zaslužna jaka zimska hladnoća. Tako će ta salama, koja se počinje proizvoditi već šezdesetih godina 19. stoljeća, s vremenom dobiti ime prema godišnjem dobu proizvodnje – Zimska.

U Petrinji tako počinju proizvoditi vrhunsku suhomesnatu deliciju u vrijeme kada je Zagreb još maleni i neugledni grad na jugu Monarhije, koji još nema vlastito sveučilište i koji mladi August Šenoa, kao praški student, opisuje u svojim prvim novinskim feljtonima. Lako je za pretpostaviti da se fina petrinjska salama nudila gostima i na kućnoj zabavi u kući turopoljske plemenitaške familije Ištvanić, a na koju je pozvan i mladi gornjogradski pisac Šenoa. Za pretpostaviti je i da će sočna salama mladom piscu zapeti u grlu kad će ugledati najmlađu od triju Ištvanićevih kćeri – Slavicu, za koju će izgovoriti onu fatalnu rečenicu – „Ova ili nikoja!“ A da će to ozbiljno i misliti, pokazat će idiličan gornjogradski brak s troje djece, od kojih će sinovi Milan i Branko stvoriti vlastite karijere. Uplitati Šenou u Gavrilovićevu kroniku razlog je više što će se u jednom razdoblju dvije obitelji i rodbinski ispreplesti. Jedna od Gavrilovićevih pratetki udala se za jednog od Šenoinih nećaka i tako jedno slavno prezime zamijenila drugim.

Šenoina slavna rečenica „Ova ili nikoja!“ mogla se čuti i među Zagrepčanima kada su birali salamu. „Ova“ se, naravno, odnosila na Gavrilovićevu ili, kako su je tada još zvali, Hrvatsku salamu. Pogotovo kad se Hrvatska salama ranih osamdesetih mogla naći u boljim mesnicama diljem Monarhije i kad joj je Car Franjo Josip dodijelio zlatnu medalju za izuzetnu kvalitetu na sajmu u Beču.

„Zimska salama svakako je najvredniji petrinjski proizvod jer je i proizvodnja najzahtjevnija“, objasnit će aktualni vlasnik petrinjske mesarske dinastije Đuro Gavrilović. „Salama se radi samo od najkvalitetnijega mesa, zrenje je dugotrajno, slično kao i u postupku proizvodnje glasovitog i originalnog francuskog konjaka.“ Naravno da se tako skupi i traženi proizvod ne može proizvoditi kao na početku – samo sezonski, zimi – pa se u petrinjskoj tvornici već na prijelazu stoljeća naveliko razmišljalo o produženju sezone.

I to usprkos dugim i jakim zimama, o kojima povijesna kronika 1864. godine piše: „Kupa je bila toliko zaleđena da su mnogi Petrinjci saonicama s konjskom zapregom prelazili tu mitsku rijeku i gotovo do početka veljače sljedeće godine tim ledenim putom posjećivali prijatelje i rodbinu u prekokupskim selima Vurotu, Starom Praćnu i Staroj Drenčini.“

„Kako u vrijeme mojega djeda, a dijelom i oca, još nije moglo biti klimatiziranih prostora, tek je moj otac i imenjak Đuro Gavrilović 1924. dao po vlastitoj ideji klimatizirati prostorije u kojima se sušila salama. Zato se već od četrdesetih godina počinje s masovnijom proizvodnjom, koja se mjeri i do tisuću tona godišnje.“

Nakon svega u zraku ostaje pitanje: degustiraju li se i danas proizvodi kao nekad prije nego idu u prodaju? Da, i danas se u tvornici svi proizvodi odmah drugi dan nakon proizvodnje degustiraju, a Gjuro za sebe priznaje: „Osobno probam uvijek kad stignem, ali Zimsku neizostavno iskušavam svaki dan!“

Prethodna priča

Jelica, zauvijek Gavrilovićeva Jelica

Jelica, zauvijek Gavrilovićeva Jelica

U izboru kandidatkinje za zaštitni znak Gavrilovićeve salame nije bilo dileme. Nije se tražila darovitost bilo koje vrste, glas ili korak, kako to već ide, a još manje izgled i ljepota, što je za tako glamurozni marketinški projekt obično najvažnije.

Pročitaj više

Sljedeća priča

Damski klub ispod modnog šešira bake Pauline

Damski klub ispod modnog šešira bake Pauline

Prije Prvog svjetskog rata, u modi su bili ženski šeširi sa širokim obodom, ukrašeni cvjetnim aranžmanom ili paunovim perjem.

Pročitaj više
Pregled privatnosti

Ova web stranica koristi kolačiće tako da vam možemo pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije poput prepoznavanja kod povratka na našu web stranicu i pomaže našem timu da shvati koji su dijelovi web stranice vama najzanimljiviji i najkorisniji.

Neophodni kolačići

Neophodni kolačići trebali bi biti omogućeni uvijek kako bismo mogli spremiti vaše postavke kolačića.

Ukoliko onemogućite ovaj kolačić, mi nećemo moći spremiti vaše postavke. To znači da ćete prilikom svake posjete morati odobriti ili blokirati kolačiće.

Kolačići za marketing

Ova web stranica koristi Google Analytics za prikupljanje anonimnih informacija kao što su broj posjetitelja na stranicu i najpopularnije stranice.

Omogućivanjem ovog kolačića pomažete nam u poboljšanju naše web stranice.

 

Koristimo Facebook Pixel