U XVI. stoljeću Turci podižu tvrđavu na mjestu današnje Petrinje. Nakon njihovog protjerivanja, na ušću Petrinjčice u Kupu razvija se nova Petrinja kao značajno vojno i trgovačko središte u okviru Vojne krajine. Prvi Gavrilovići dolaze u Petrinju već polovicom XVII. stoljeća bježeći pred Turcima, a braća Ivan i Petar počinju se baviti mesarskim zanatom. Danas tvrtkom upravlja deveta generacija obitelji Gavrilović.
Nakon protjerivanja Turaka, u Petrinji buja novi život. Godine 1773. carica Marija Terezija određuje Petrinju za središte cehovskog obrta za cijelu Krajinu. Među osnivačima mesarskog ceha u Petrinji nalaze se i braća Gavrilović.
Petrinja je u sastavu Napoleonove Ilirije od 1809. do 1813. godine. Napoleonov maršal Marmont pretvara Petrinju u sjedište svoje pukovnije, a braća Gavrilović glavni su opskrbljivači Napoleonovih trupa u tadašnjoj Vojnoj krajini.
Ivan Gavrilović, zajedno s nekolicinom petrinjskih mesara i trgovaca, osniva prvu manufakturu. Manufaktura je dobila koncesiju za opskrbu mesom za sve vojarne na području Vojne krajine, a Ivanov sin Matija proširio je proizvodnju dodavši pekaru i mlinove, te je otvorio prvu kožaru na području Vojne krajine.
Mesari Josip i Ivan Gavrilović glavni su opskrbljivači Jelačićeve vojske mesom i mesnim proizvodima prigodom godišnjih vojnih vježbi. Simpatije petrinjskih građana i članova obitelji Gavrilović prema pukovniku Josipu Jelačiću potiču još od njegova dolaska u Glinu 1841. godine. Otada je Jelačić redovito posjećivao Petrinju te prijateljevao s mesarskim magnatom Gavrilovićem
Sinovi pokojnog Mate Gavrilovića registriraju tvrtku Mate Gavrilović i drug. U tvornici radi pedesetak zaposlenika i dnevno se kolje 50 svinja.
Tvrtka je krajem 1889. godine upisana u sudski registar pod nazivom Prva hrvatska tvornica salame, kobasica i sušena mesa M. Gavrilovića sinovi — Petrinja. lzvještaj Trgovačke komore iz Zagreba ističe: „mlada braća Gavrilovići preurediše i potom osnovaše 1889. godine veliku tvornicu salame, slanine, suhog mesa te urediše salaš vlastite potrebe, kojeg kane postepeno povećavati, kako bude ta industrija napredovala”.
Novine izvješćuju o tome kako Prva hrvatska tvornica salame, sušena mesa i masti potiskuje stranu konkurenciju svojim vrsnim proizvodima kao što su suha mesa, slanine, mast. Hrvatska salama, preteča današnje Zimske salame, vezana hrvatskom trobojnom špagom dobiva počasnu diplomu na Jubilarnoj gospodarsko-šumarskoj izložbi.
Te je godine zima bila osobito oštra što je pogodovalo kvaliteti svih suhomesnatih proizvoda, te dodatno učvrstilo Gavrilovićevu vodeću poziciju na tržištu.
Tvornica koja je tada zapošljavala 120 zaposlenika svoje proizvode prodavala u Ugarskoj, Njemačkoj, Bosni, Švicarskoj, Maloj Aziji, Palestini i Egiptu u potpunosti je modernizirana. U Beču se otvara lijepo i moderno opremljena mesnica.