Kako su suhomesnati proizvodi, pogotovo Zimska salama, bili popularni i već prisutni na stolovima elitnih domova po cijeloj Monarhiji, organizatorima Jubilarne izložbe 1891. u Zagrebu bilo je specijalno stalo da Gavrilovićevo ime obogati izložbenu ponudu i „diku cjelokupnog hrvatskog gospodarstva“. I nije onda čudo da Petrinju osobno posjećuje emisari, odaslani od strane organizatora.
Jubilarna izložba je priređena, i za ono doba raskošno uređena, na Sveučilišnom trgu koji od prve Gospodarske izložbe, održane još daleke 1864. godine pa do 1895. i otvorenja velebne palače HNK, Zagrepčani zovu Sajmišnim trgom, danas Trg maršala Tita. I površinom Jubilarna je dobrano nadmašila svoju prethodnicu, Gospodarsku izložbu. Na ukupno osamnaest tisuća četvornih metara protezala se od zgrada Sveučilišta na sjeveru pa do iza „Sokola“ i „Kola“ na jugu te Masarykove s istoka i Frankopanske i Prilaza na zapadu.
Zagrebačke novine naveliko pišu o Izložbi, dok je petrinjski tjednik Banovac, naravno, u većini posvećen svom lokalnom favoritu koji će na izložbi još jednom pokazati da je odavno prerastao lokalne okvire. Tako petrinjske novine svoje čitatelje uoči otvorenja podrobno obavještavaju o svemu oko organiziranja i uređenja izložbenog prostora na kojem će biti poredani atraktivni proizvodi njihove tvornice. Tako doznajemo da će specijalne petrinjske salame biti „u posebnom ormaru izrađenom u narodnom slogu koji stoji više stotina forinti.“ Dalje čitamo:
„A u posebno uređenoj kušaonici iskušavat će se i prodavati proizvodi ove sada već na glasu domaće, i jedine, tvornice ove ruke u svoj Hrvatskoj. U kušaonici nudit će jela lepa djevojka, obučena u narodno ruho, kakve nose seljanke iz petrinjske okolice. Skupocjena ta narodna nošnja već je gotova, te u tom pogledu ide hvala poduzetnoj braći Gavrilović. Već sada možemo ustvrditi da će se ovoj domaćoj tvornici diviti svi posjetitelji izložbe i da će ju zapasti svaka hvala i priznanje, što će biti samo u prilog jednoj kod nas zanemarenoj grani narodnog gospodarstva.“
Jubilarna izložba puhnula je u jedra Zagrepčana tako da su s jednim gradskim događajem, doživjeli još jedan koji je, doduše s brzinom od samo šest kilometara na sat, „proletio“ gradom i koji pojavom te urbane novotarije mijenja izgled i imidž. Za vrijeme izložbe na Sajmišnom trgu provozio je konjski tramvaj koji će dvadeset sljedećih godina gradom prometovati bez prometne konkurencije, sve dok početkom nove godine i novog stoljeća ulice nisu počeli presijecati prvi automobili i zbunjivati konje koji su sa zvoncem za vratom ostali zbunjeni. Kao i stari Zagrepčani koji bi znali podviknuti „Bešte ljudi, ide auto!“
Kako se zna da svako ozbiljnije zadiranje i intervencija u urbanu cjelinu poteže za sobom i druga događanja i novine, tako je Jubilarna izložba povukla za sobom, ili barem ubrzala, već spomenuti konjski tramvaj iliti „konjsku“, kako su ga stari Zagrepčani prozvali. A na početku Mesničke svečano je otkriven spomenik Andriji Kačić Miočiću. Rendićev fratar svjedok je svega što se u Zagrebu te znamenite 1891. događa, s Jubilarnom gospodarsko-šumarskom izložbom gdje se, uz ostalo narodno blago, izlaže, miriše, okušava i kupuje kultna Gavrilovićeva salama.
Prethodna priča
Gavrilovićeva Kranjska i hrenovke „sa šlagom“
Pred onim iskonskim pitanjem da što je starije, kokoš ili jaje, većina će nas zamuknuti, dok ćemo pitanje – što je starije, kobasice ili salama – otprve pogoditi. Naravno, kobasice.
Pročitaj višeSljedeća priča
Stjepan Gavrilović, prvi poslovnjak i damenfreund
Ovakvo penjanje, pentranje ili veranje po granama obiteljskog stabla, autoru uvijek pružaju zadovoljstvo, jer otkriva različite likove koji u konačnom zbroju čine kolektivnu sliku obitelji.
Pročitaj više