Zvonimir Milčec

Sat povijesti u narescima i namazima

Sat povijesti u narescima i namazima

17. stoljeće - Turci su podigli tvrđavu na mjestu današnje Petrinje. Nakon njihovog protjerivanja, na ušću Petrinjčice u Kupu razvija se nova Petrinja kao značajno vojno i trgovačko središte u okviru Vojne krajine. Prvi Gavrilovići u Petrinju doseljavaju polovicom sedamnaestog stoljeća, bježeći pred Turcima i braća Ivan i Petar počinju se baviti mesarskim zanatom.

Prvi mesni proizvodi s kojima Gavrilovići izlaze na tržište smjesta aktiviraju staru legendu o đurđevački Picokima. Branitelji su se junački branili od Turaka, ali su ostajali bez hrane pa im je u jednom trenutku ostao samo jedan picok, odnosno pijetao. Obeshrabreni branitelji su ga uhvatili, stavili u top i ispalili prema Turcima želeći stvoriti dojam da imaju još mnogo hrane. Turke je prizor zavarao te su povjerovali da u gradu ima još mnogo hrane kad se tako razbacuju pijetlovima. Pokupili su vojsku i krenuli u nove pohode. A kako bi se Turci tek razbježali iz Petrinje da su Petrinjci slijedili primjer svojih podravskih supatnika i po turskim

 

 

osvajačima sasuli rafale s Gavrilovićevom slasnom slaninom i pikantnim kobasicama! 

18. stoljeće - Nakon  protjerivanja Turaka, u Petrinji buja novi život. Carica Marija Terezija određuje Petrinju za središte cehovskog obrta za cijelu Krajinu. Među osnivačima mesarskog ceha u Petrinji uključeni su i braća Gavrilović.

Braća Gavrilović svoj prvi značajniji procvat u mesarskom fahu doživljavaju u vrijeme kad Zagreb uređuje svoj najljepši i najveći park do danas. Nakon više godina krčenja šume i uređenja puteljaka, biskup Vrhovac tako uređeni park Zagrepčanima svečano predaje na uporabu gradu ovim riječima: „Narode! Braćo moja! Priroda, vječni vrtlar, zasadila je ovu šumu i lugove, a moja je dužnost da u njoj izgradim putove i da ih predam vama. Kad vas izmuči teški rad, kad brige izmore duše vaše, tad pohitite ovamo gdje mirisavi zrak suši znojno čelo - tu nađite mira, odmora i odaha svojim brigama".

Treba li uopće pitati je li izletnicima u park Maksimir šmekala Gavrilovićeva salama?!

1809. - 1813. Petrinja je u sastavu Napoleonove Ilirije, a Napoleonov maršal Marmont pretvara Petrinju u sjedište svoje

 

 

pukovnije. Braća Gavrilović, naravno, glavni su opskrbljivači Napoleonovih trupa u tadašnjoj Vojnoj krajini.

1841. - Ban Jelačić redovito posjećuje Petrinju i prijateljuje s mesarskim magnatom

1852. - Sveti otac Pio IX. zagrebačkog biskupa Haulika proglasio je nadbiskupom, a što je u Zagrebu bio pravi povod za veliko slavlje. Po povratku novoimenovanog nadbiskupa Haulika s nadbiskupskim klobukom u Zagreb, sve su se crkve oglasile zvonjavom, a istog dana navečer priređena je masovna bakljada, koja se protezala od Kamenitih vrata, preko Duge ulice (Radićeva), Jelačićeva trga pa do Kaptola i njegove prvostolnice. Sutradan, nadbiskup Haulik priređuje svečani objed kojem je prisustvovalo čak četiri stotine uzvanika. Stolovi su bili krcati biranim jelima, a među njima su se nalazili i naresci Gavrilovićeve salame.

1869. - Prigodom posjeta slavnog monarha Petrinji, i braća Gavrilović bila su na svečanom dočeku cara i kralja Franje Josipa II. Trpeza za monarha i njegovu pratnju, naravno, nije mogla proći bez Gavrilovićevih narezaka.

1881. - To je godina kad se Zagreb i cijela okolica, pa tako i Petrinja, oporavljaju od posljedica katastrofalnog potresa koji je 1880.

 

 

porušio mnoge kuće, crkve i kulturne spomenike. Ljudskih žrtava od potresa, srećom, nije bilo, ali će izravno od posljedica potresa godinu dana kasnije skončati jedan od najpopularnijih Zagrepčana i najzagrebačkiji pisac August Šenoa. U oproštajnoj povorci našla su se, naravno, i braća Gavrilović, koji su sa slavnim pokojnikom bili u prijateljskim odnosima. A dvije ugledne i vrlo popularne obitelji preko svojih nasljednika doći će i u rodbinski odnos.

1886. - Zagreb dobiva prvu telefonsku centralu s tridesetak pretplatnika i to zahvaljujući poduzetnom duhu građanina Wilima Schwartza. Centrala je bila na Krvavom mostu 2, u zgradi u kojoj je danas Knjižnica „M. J. Zagorka".

Za telefon je molbu svojeručno napisao i književnik Ljubo Babić, poznatiji kao Ksaver Šandor Gjalski, koji, uz ostalo, piše „da bi se na mjerodavnom mjestu u interesu službe ishodila dozvola da priključak telefona sa centrale u Zagrebu na moj dvor u Gredicama, gdje ću češće na mom posjedu boraviti, što prije izveden bude". To je doba kad se u mnogim kućama više srednje i više staleži obavezno servira Gavrilovićeva salama, koja je bila i redovni obrok stanaru plemenitaškog dvorca u Gredicama, Gjalski, koji je od stare garde klasičnih pisaca priključio aktualnom književničkom i umjetničkom pokretu mladih mjetnika, koji će u povijesti ostati poznat kao Hrvatska moderna. To su godine kad Gavrilovićevi mesni specijaliteti stoluju u kućama više srednje i više klase, pa tako i u plemićkim kurijama i dvorcima, poput spomenutog u Gradicama u vlasništvu plemenitaša i književnog klasika Ksavera

 

 

Šandora Gjalskog. A zanimljivo je da iste godine kad Gjalski nastoji u svoj dvorac uvesti telefonsku liniju, to isto Gjuro Gavrilović nastoji učiniti za cijelu Petrinju, a ne samo za sebe i svoju tada već vrlo uglednu mesarsku familiju Gavrilović.

1891. - Novine izvješćuju o tome kako „Prva hrvatska tvornica salame, sušena mesa i masti" potiskuje stranu konkurenciju svojim vrsnim proizvodima kao što su suha mesa, slanine, mast. Hrvatska salama, preteča današnje Zimske salame, vezana hrvatskom trobojnom špagom dobiva počasnu diplomu na Jubilarnoj gospodarsko-šumarskoj izložbi u Zagrebu, održanoj na livadi, na kojoj će četiri godina kasnije biti otvoreno Hrvatsko narodno kazalište.

1892. - Nagrađenom Gavrilovićevom salamom počašćen je i svjetski znanstvenik naših korijena Nikola Tesla. Na poziv aktualnog gradonačelnika Milana Amruša pozvan je iz New Yorka u Zagreb, gdje je prije godinu dana provozao konjski, a ne električni tramvaj, da u Gradskoj vijećnici u tadašnjoj gornjogradskoj Gospodskoj ulici (danas Ćirilometodska) gradskim ocima udjeli stručne savjete za uvođenje elektrike u grad.

1904. - Te godine zima je bila osobito oštra što je pogodovalo kvaliteti Zimske salame koja je na međunarodnoj izložbi u Beču osvojila zlatnu kolajnu s likom cara i kralja Franje Josipa.

 

 

1908. - Đuro Gavrilović Prvi kupuje automobil i tako postaje jedan od rijetkih vlasnika „kola bez konja" ili „nečastivog na kotačima", kako su zagrebački i petrinjski purgeri nazivali novo motorno vozilo, koje je sa svojih tek sedam godina postojanja krenulo u prvi razred osnovne.

1912. - Nakon što je 1907. godine izgrađena električna centrala i Petrinja je dobila električnu rasvjetu, 1912. u tvornici je uređen poseban salamski pogon jer je potražnja svakim danom bila sve veća.

1918. - Gavrilović kupuje vilu od grofa Oršića u Novom Vinodolu, koja ubrzo postaje ne samo obiteljsko ljetno odmorište, nego okupljalište poznatih i slavnih... od svjetske operne dive Zinke Kunc, proslavljenog slikara grafićara Mencuha Klement Crnčića do današnje europske parlamentarke, političarke poznate kao velike zagovornice Hrvatske na putu u članstvo Europke unije, Doris Pack.

1921. - U novinskom oglasu čitamo: „Poznata vrsnoća njezinih proizvoda daje jamstvo, da ću poštovane mušterije u svakom pogledu najbolje poslužiti, a na skladištu svaki dan držati osim svih vrsti sušena mesa, slanine i masti, i I-a salamu, friške hren kobasice, safalade, kranjske kobasice, pariške kobasice, prašku salamu, krvavice itd. Sve potpuno friško dostavljeno svaki dan iz tvornice...."

 

 

1926. - U novom elitnom hotelu „Esplanada" počinju se priređivati elitni strukovni plesovi iliti balovi, na kojima se okupljao najviđeniji svijet Zagreba i okolice. Svečane večere su na svom jelovniku obavezno imale i Gavrilovićevu salamu, a koju tokom godine nisu propustila ni svjetska imena kulture, umjetnosti i društvenog života kao Esplanadini gosti. 1927. u Esplanadi je na prvom natječaju za Miss Jugoslavije prvo mjesto i svečanu krunu osvojila mlada Zagrepčanka Štefica Vidačić, a koja će godinu dana kasnije na natjecanju u Berlinu biti izabrana i za Miss Europe. Potom još jedna, i svjetska Štefica, tj. Pepica Bekerica, kako su u Zagrebu 1929. prozvali svjetski slavnu i prvu razgolićenu pjevačicu i plesačicu charlestona Josephine Baker, koja je među prvim svjetskim imenima odsjela u našem kultnom hotelu.

Esplanda je ugostila mnoga slavna imena sa svih strana - od Charlesa Lindbergha, prvog čovjeka koji je zrakoplovom preletio Atlantik, preko svjetskih pjevačkih zvijezda Giglia, Del Monaca i Armstroga, pa svjetskih glumačkih legendi, Vivian Leigh i supruga joj Lawrencea Oliviera, potom Gerarda Philipea, Orsona Wellesa, Juliette Greco, Liv Ulman i Woody Allen, potom svjetskih pisaca CurtioMlapare i Ephraim Kischon, te globalno popularnih rockera Micka Jaggera i Rolling Stonesa. Svi su oni posao, druženje i odmor začinili zalogajčićima slavne Gavrilovićeve salame.

1933. - Povodom 50. obljetnice tvrtke, novinari iz više redakcija zagrebačkih dnevnih i tjednih novina posjećuju tvornicu, a slijedili su naslovi kao: „Od male kobasičarne do velepoduzeća u Srednjoj

 

 

Europi", „50-godišnji intenzivni rad", „Domaći kapital", „Nacionalni karakter tvornice" i sl.

1945. - Svjetski rat je završen, tvornica je nacionalizirana i postaje društveno vlasništvo, a obitelj Gavrilović odlazi u emigraciju (šire u priči „Mesarski racepti iz Đurine kutije za cipele").

1952. - Gavrilović ponovo izvozi u Njemačku, Austriju, Italiju, Čehoslovačku i Veliku Britaniju.

1960. - Na projekciji filma 'Bitka na Neretvi', nazočila je Sophia Loren, koju je zajedno sa svojim suprugom, proslavljenim talijanskim filmskim producentom Carlom Pontiem, Tito ugostio u jednoj od vila na Brijunima. Josip Broz je svoje slavne goste počastio Zimskom salamom koja ih je oduševila. Prste je u tanjur s narescima petrinjske zimske salame umočio i slavni britanski i svjetski glumac Richard Burton sa svojom suprugom, slavnom glumicom Liz Taylor.

1965. - Otvorena je u Petrinji nova, moderna tvornica po uzoru na sličnu tvornicu u Chicagu. Iste godine, književnik Miroslav Krleža je na uobičajenom predahu na znamenitoj Oleander terasi hotela „Esplanade", uz koju je vezana Fricova legendarna rečenica kako „Europa počinje, a Balkan završava

 

 

na Oleander terasi"! Ovaj put za njegovim stolom je književnik Saša Vereš. Konobar pred njih postavlja tanjure s palačinkama. Mlađi književnik se lece kad osjeti kako ga Krleža pukne po ruci: "Tko vas je učio tako jesti palačinke?! Još me moja baka učila da se palačinke jedu s dva prsta! To vam je isto kao da šnitu domaće Gavrilovićke, koja govori tri svjetska jezika, prikoljete jeftinim domaćim beštekom!"

1968. - Gjuro II. Gavrilović vraća se kao tehnički savjetnik u Petrinju te na Zagrebačkom velesajmu iste godine, sa zlatnom medaljom nagrađene su: Gavrilović salama, buđola, petrinjske kobasice, frankfurtske kobasice, Gavrilovićeva pašteta i goveđi gulaš.

1987. - Na prvoj svjetskoj sportskoj smotri, tj. Univerzijadi u Zagrebu, mnoga sportska imena iskušala su Gavrilovićeve nareske. A osobito specijalni gost, koji je imao zadaću svečano otvoriti Univerzijadu, glavni tajnik Ujedinjenih naroda Javier Pérez de Cuéllar, nije mogao odbiti svog domaćina zagrebačkog gradonačelnika dr. Matu Mikića, koji je svoje domaćinstvo želio okruniti svjetski poznatim domaćim suhomesnatim specijalitetom iz Gavrilovića.

1991. - Gjuro III. Gavrilović kupuje "Gavrilović" iz stečaja. Budući da je Petrinja pod okupacijom proizvodnja se djelomično održava u Zagrebu.

 

 

1995. - Ponovo je uspostavljena proizvodnja u pogonima u oslobođenoj Petrinji.

1996. - Izlaze prve „nove" Zimske salame.

2004. - Doris Pack, zastupnica u Europskom parlamentu, otvara Reprocentar Stanci i izjavljuje da predviđa sjajnu gurmansku budućnost Europi kad jednom Hrvatska uđe u EU!

2012. - Počinjemo pisati „Priče iz Gavrilovića" za web stranicu, a toplo se nadamo da od toga nastane i prva knjiga o dugovječnoj i uspješnoj obiteljskom mesarskoj imperiji, čije ime svijetli s polica domaćih, europskih i svjetskih robnih kuća i trgovačkih centara.