Zvonimir Milčec

Gavrilovićevom salamom i ban Jelačić omastio brk

Gavrilovićevom salamom i ban Jelačić omastio brk

Samo jednom hrvatskom banu u povijesti generacije su „ustajale“, čak i u godinama nakon Drugog svjetskog rata kad se za hrvatsku budnicu „Ustani bane“ išlo u zatvor. A nosači zvuka, koji zazivaju bana Jelačića, prodavali su se masovno, iako u velikom strahu i u teškoj ilegali.

O Jelačiću kao državniku, vojniku i povijesnoj legendi zna se sve od revolucionarnih dana 1848., njegovu ustoličenju u prvom hrvatskom građanskom Saboru, njegovim zaslugama za ukidanje kmetstva, uvođenju hrvatskog jezika u društveni i politički život te, za Zagrepčane važnoj ulozi, u odlučivanju za spajanje zagrebačkog Gradeca i Kaptola u jedinstveni grad Zagreb. Posebnu pozornost na bana Josipa Jelačića odigrat će sudbina njegova spomenika, postavljenog na glavni gradski trg 1866. te vandalskog skidanja od strane komunističkog režima 1947., kao i njegovo ponovno vraćanje na Trg 1990. Sve se to o banu Josipu Jelačiću manje-više zna, a manje je poznata Jelačićeva petrinjska linija. Ali Petrinjci se do dana današnjega diče Jelačićevim povijesnim tragovima

podvučenim pod Petrinju, Glinu i cijelu Banovinu.

Godine 1837. Josip Gavrilović, tada već najviđeniji petrinjski mesarski majstor i jedna od čelnih osoba u petrinjskom mesarskom cehu, primljen je za pravog građanina grada Petrinje. Na temelju odluke Gradskog vijeća vojnog komuniteta Petrinja, donijete početkom veljače iste godine, diploma o pravu građanstva svečano mu je uručena 30.IV.1841. godine. Budući da je obitelj Gavrilović poznata po najvećem broju građanskih diploma, novoprimljeni građanin Grada Petrinje tih je godina još više zračio optimizmom u svom poslovanju. Osim što je bio izabran u vrhovništvo ceha, nedugo potom bio je imenovan i za vanjskog vijećnika Gradskog vijeća vojnog komuniteta Petrinja. U ovom neslužbenom Vijeću raspravljalo se o svim važnijim problemima i odlukama koje će potom biti upućene službenom Gradskom vijeću na konačno odlučivanje. Budući da su u „izvanjskom vijeću“ kao njegovi članovi prevladavali obrtnici i trgovci, sasvim je normalno da su u raspravama ponajviše bila prisutna pitanja i prijedlozi koja su u interesu ovih skupina, ali i ona koja su bila usmjerena prema podizanju razine cjelokupnog petrinjskog obrtničkog i trgovačkog poslovanja.

U proljeće sudbonosne 1848. nije se više raspravljalo samo o staleškim problemima, jer je i članstvo cehova snažno zapljusnuo val revolucionarnih previranja koji se počeo javljati u Habsburškoj Monarhiji. Nisu se, naravno, bavili visokom politikom, ali mahom su svi podržavali prijedloge koji su se javljali oko izbora novog hrvatskog bana, zatim preuređenja vojnih komuniteta i organizacije cehova.

Naš Josip sudjelovao je na onoj važnoj sjednici Gradskog vijeća petrinjskog vojnog komuniteta 26.III.1848. godine, kada je Josip Jelačić jednoglasno proglašen počasnim građaninom grada.>

Treba naglasiti da simpatije petrinjskih građana pa i viđenijih članova obitelji Gavrilović prema pukovniku Josipu Jelačiću potiču još od njegova dolaska u Glinu 1841. godine. Otada je Jelačić redovito posjećivao Petrinju, prijateljevao s mesarskim magnatom Gavrilovićem te u njegovoj kući u tadašnjoj Trgovačkoj ulici znao provesti mnoge sate u razgovoru i prijateljskom ozračju. Nema sumnje da su se tada na stolu ovog poznatog Petrinjca našli i neki zanimljiviji, i u to vrijeme najpoznatiji, Gavrilovićevi suhomesnati proizvodi, kao što je specijalna petrinjska kobasica, kasnije salama.

Da je pukovnik Josip Jelačić znao češće kušati Gavrilovićeve mesne proizvode, mogli bismo suditi i na temelju iskrenog prijateljstva koje je vladalo između Ivana Gavrilovića i Đure Jelačića, brata Josipa Jelačića, koji je u Petrinji boravio od 1842. do 1846. godine. Kao viši časnik u stožeru Druge banske pukovnije često je bio Gavrilovićev gost, jer su zajedno djelovali u gradskom Streljačkom društvu, osnovanom u Petrinji još 1816. godine. Do 1848. godine s njim u društvu nedvojbeno se nalazio i Josip Jelačić koji je često navraćao kod svog brata Đure. A kad se doznalo da je Josip Jelačić imenovan hrvatskim banom, mnogobrojni poznati Petrinjci, a među njima Ivo Gavrilović, novog bana Jelačića i njegove najbliže suradnike obavezno je častio svojim suhomesnatim proizvodima. Tako se zna da je Gavrlovićevom salamom i ban Jelačić omastio svoj slavni ufitiljeni banski brk?