Zvonimir Milčec

Gavrilovićev povijesni namaz

Gavrilovićev povijesni namaz

Kratka forma s podužim trajanjem, pašteta sa svojim sastojcima sastavlja i okuplja sve generacije uživatelja i sladokusaca, ali i gladuše, koji brzo jedu i dugo pamte. Ta se konzervirana delicija lako i brzo otvara i uglavnom kratko komentira: mljac! Kao što na jednom internetskom blogu ostaje zapisano: „Pašteta je meni uvijek mljac, a posebno Gavrilovićeva jetrena koja je dvaput mljac"!

A kad smo već na internetu, nastavimo surfati Google-om...

„Najukusnija pašteta koju sam ikad jeo, a imao sam samo šesnaest godina kad sam je prvi put probao, a i danas sa skoro šezdeset, odem u naš Dalmatino u Berlinu i kupim paštetu, ali i mesni doručak, koji je jedinstvenog ukusa, baš kao i neodoljiva pašteta"

„I onda je stigla u trgovinu velika limenka, a prodavačica je vadila kuhačom i stavila ti na papir 10 deka... Kako je samo mirisala!"

„Moj dvogodišnji sin svaku večer zaspi uz uspavanku koju sam izmislio, a koja je posvećena Gavrilovićevoj čajnoj pašteti i čajnoj kobasici: 'Deda, deda, dedice, kad pođeš kod mene, donesi

 

 

Gavrilović paštetice i čajne kobasice' I tako svaku večer."

„Nema ljepše stvari nego uzeti paštetu na plažu. Kad ogladniš, otvoriš je – a ona malo rastopljena... Uz to bijeli kruh, paradajz i sol."

No tko li je uopće zaslužan za ovaj epohalan izum? Napoleon, naravno. Ili netko njemu blizak koji je imao klikere za takve novitete u konzerviranim oblizekima, ali nikad dovoljno glasan da se za nj čuje. Naime, za vrijeme svojih slavnih pohoda veliki vojskovođa malog rasta, uza svoje uglavnom uspješne vojne strategije, nikad nije zaboravaljao i na vojnu logistiku, koja zna biti podjednako važna u vojnim operacijama po kojima je Napoleon bio poznat. Brinuo se da uvijek i pod najtežim uvjetima nahrani svoje vojnike, a što je ostalo zabilježeno u njegovoj slavnoj izreci kako „vojnici marširaju na trbusima"! Da bi se dobio rat, vojnici moraju biti siti, a za to je bila potrebna dobra i svježa hrana koje je, nažalost, uglavnom bilo premalo. Limenke su mu omogućavale da hrana iz dalekih zemalja do bojišnice stigne što brže i u transportu sigurnije, a što ćeš sigurnije od svježe hrane hermetički zatvorene u limenci iliti konzervi.

Osim Napoleona, konzervirana je hrana spašavala i mnoge istraživače na njihovim istraživačkim pohodima, kao i iz vesterna poznate nam kauboje koji su osvajali divlji zapad. Kako je u Prvom svjetskom ratu trebalo prehraniti ogromne vojske, poduzetni Gavrilovići u Petrinji koriste izazov i ulažu u razvoj konzervi.

 

 

S intenzivnijom proizvodnjom ponovo se počinje kasnih tridesetih, kad se nad Europom počinju buditi novi i veći ratni sukobi. Među konzerviranom robom istaknuto mjesto pripada raznim vrstama šunki koje se isporučuju u limenim kutijama različitih težina. A pojavljuje se po prvi put i jetrena pašteta i to po 22 do 32 dinara za kilogram. Usporede radi, spomenimo da je istodobno kilogram najbolje Gavrilovićeve Zimske salame 42 dinara!

Tako se u cjeniku koji je vrijedio za početak rujna 1938. godine, kupci izvan Petrinje obavještavaju da se "otprema naručene robe vrši željeznicom ili poštom, postavno Petrinja". Svaki naručitelj u svojoj narudžbi treba naznačiti zahtjev da mu se roba „dostavi poštom ili brzovoznom, odnosno sporovoznom željeznicom". U specijalitete, predstavljene kao prvorazredne hladne nareske, ubrajane su najkvalitetnije Gavrilovićeve salame, kao Gavrilovićeva salama te Planinarska i Milanska salama. U to se vrijeme na posebno visokom mjestu nalazila potrošnja i prodaja čiste domaće svinjske masti koja se iz Petrinje izvozila u bačvama od 200, 100 i 50 kilograma te u sanducima od 25 i limenkama od 5 do 25 kilograma.

Po širokom asortimanu i vrhunskoj kvaliteti svojih nadaleko poznatih suhomesnatih proizvoda, ali i konzerviranog mesa i pašteta, Gavrilović ostaje prvak i idućih tridesetak godina pa su tako na Zagrebačkom velesajmu 1968. godine sa zlatnom medaljom nagrađene: Gavrilović salama, buđola, petrinjske kobasice, frankfurtske kobasice, Gavrilovićev goveđi gulaš i pašteta. Najveće

 

 

zanimanje i pohvale doživjela je tada već legendarna Gavrilovićeva jetrena pašteta, koja po već citiranom blogu, zaslužuje ne samo mljac, nego dvaput mljac!